Bil-bil Čoček

Sevdah je postao omiljen medju svojom publikom osobito zbog svog kola Anterije koju smo uz pomoć etnografskih zapisa poštovanog Hajrudina Hadžića Hadžije uspjeli spasiti od zaborava. Malo ko zna da po svome ritmu ovo bh. gradsko kolo spada u grupu čočeka. Sevdahu se zahtijevni ritam Anterije toliko svidio da je odlučio da se preda izazovu i spremi još jedan čoček za svoju publiku. Ali, koji? Tako je Denis započeo svoju potragu za još jednim čočekom.

U pogledu muzike odluka je lako i brzo pala na sevdalinku Mene majka jednu ima u briljantnoj izvedbi Amire Medunjanin, a uz pratnju već legendarnog banda Mostar Sevdah Reunion na čiju muziku Sevdah igra i svoje kolo Anteriju.

Köçek s defom - kasno 19. stoljeće slika preuzeta iz Wikipedije

Slijedeći korak bio je pronaći više detalja o koracima bosanskih čočeka i čočeka uopće. Istraživanje nas je odvelo čak do Anadolije, pa i dalje do Perzije. Balkanska slavenska riječ, a i igra "čoček" po svemu sudeći dolazi iz Istanbula i Anadolije. U turskom jeziku ova igra se zove "köçekçe" (ç = č), a igrač koji ju igra naziva se "köçek". Riječ "köçek" originalno dolazi iz perzijskog jezika [perzijski: "kučak"; turski "küçük" - "mali ili mladi (dječak)"] i originalno je označavala mladog igrača tinejdžera obično obučenog kao djevojka koji je služio kao zabavljač, ali i seksualni radnik. Vrlo informativan članak na ovu temu možete naći ovdje s tim da imate na umu da se Sevdah ne slaže sa svim što je u datom članku rečeno.

Uz citirani članak čitaocu dugujemo napomenu da muškarci zabavljači ("köçekçeler"), koji su u kojekakvim zabavnim programima igrali i ženske uloge, nisu ništa više "jedan od najznačajnijih simbola Osmanske imperije", kako se to kaže u datom Wikipedijinom članku, nego što su evropski glumci i baletani odjeveni kao žene bili jednim od najznačajnijih simbola kršćanske Evrope. Još od vremena antičke Grčke, pa do Shakespeareovog kazališta, a i kasnije, muškarci su i u Evropi igrali ženske glumačke uloge, a isti je slučaj bio i sa evropskim ranim baletnim trupama. Jednostavno, prema vjerskim kodeksima datih vremena, nije se smatralo pristojnim da žene nastupaju u javnosti.

Igrač čočeka u ženskoj nošnji Anadolija, Turska, 20. stoljeće slika preuzeta iz Wikipedije

Isto tako, veliko je pitanje da li su "köçekçeler" - zabavljači muškarci u Osmanskoj imperiji bili "obično" ne-muslimani, kako se to u ovom Wikipedijinom članku kaže. Sama činjenica navedena u ovom istom članku da i danas dan u pojedinim krajevima Turske muškarci igraju ženske uloge "iz folklornih razloga", dakle, jer je to narodni običaj, govori da je ovaj vid igre bio jako raširen i medju muslimanima.

Opet, nema ništa neuobičajeno u tome što anadolski muslimani muškarci igraju obučeni kao žene. Slične se pojave mogu naći širom svijeta, a mogle bi predstavljati i ostatke paganske kulture. Tako se, na primjer, i u istarskim pokladama mogu vidjeti muškarci obučeni kao žene i da igrom čak simuliraju seksualni čin s drugim muškarcima maskiranim u muškarce. Nesvjesno, slijedeći izvjesne paganske tradicije, na taj način domaćinu žele dozvati plodnu i rodnu godinu.

U svakom slučaju, većina etnologa i historičara slažu se da je muzika čočeka originalno mogla prodrijeti dublje u Balkan u ranom 19.-om stoljeću i to posredstvom osmanskih vojnih orkestara. Kroz generacije, kako muzika, tako i igra čoček dalje su se prenosili i sačuvali uglavnom zahvaljujući balkanskim Romima. Tako je čoček preko osmanskih vojnih orkestara došao i do Bosne, a sačuvao se uglavnom preko lokalnih Roma. Budući da je, historijski gledano, u Bosni uvijek bilo manje romskog stanovništva, nego u južnoj Srbiji ili Makedoniji, čoček se nije mogao tako često susresti u Bosni kao u ovim drugim dvjema pokrajinama nekadašnje Osmanske imperije.

Danas su druga vremena, a Sevdah ima i dosta talentiranih djevojaka, pa tako naši momci neće morati igrati ženske uloge u Sevdahovom čočeku. Sevdah marljivo radi na ovoj svojoj novoj igri unoseći u nju dosta vatrenosti i šarma romskog igračkog stila. Kao što rekosmo, Sevdah će igrati svoj novi čoček na poznatu sevdalinku Mene majka jednu ima, a nazvali smo ga Bil-bil čoček, jer se kako u pjesmi, tako i u našoj koreografiji djevojka solistica neprestano premišlja "bi l' se udala za momka kojeg joj je majka izabrala il' bi se udala za onog koji joj je srcu drag".

Nadamo se da će naš Bil-bil čoček u dogledno vrijeme biti spreman za scensku izvedbu i da će publika u njemu podjednako uživati kao što mi uživamo pripremajući ga.