Poznata sevdalinka Mila majko, šalji me na vodu u izvedbi Himze Polovine poslužila je Denisu kao inspiracija za još jednu neobičnu koreografiju. Laka lirika ove sevdalinke brzo plijeni pažnju slušatelja. U pjesmi kćer moli majku da ju pusti da ide po vodu ne bi li kraj izvora vidjela svog dragog. Na putu razgovara s Mjesecom i kroz ovaj poetično-mistički razgovor razotkriva jednu neugodnu tajnu. Ove vrlo jasne i poetične slike gotovo da se same pretaču u lijepu koreografiju. Pravo je čudo da do sada, koliko znamo, niko nije pokušao iskoreografirati ovu sevdalinku, ni u Bosni, ni drugdje.
Korak koji Sevdah koristi u ovoj koreografiji jeste tradicionalni korak ženskih bošnjačkih kolanja. Da bi uspješno interpretirale fabulu ove prelijepe sevdalinke, Sevdahove djevojke se služe i izrazima lica. Medjutim, možda najizražajnije scensko sredstvo korišteno u ovoj igri jesu njeni rekviziti. Djevojke, naime, igraju ovo kolanje koristeći velike ibrike (vrčeve za vodu). Otuda i ime ovoj igri - Ibrik kolanje.
Naš koreograf, Denis Bašić, razradio je jako zahtijevnu koreografiju za Ibrik kolanje tako da su igračice morale razviti veliku koordinaciju pokreta. Kolanja su u suštini, inače, bazirana na vrlo jednostavnim koracima. Dočim, ono što ih čini osobitim jeste njihova gracioznost koja proističe upravo iz te jednostavnosti. Ono što dodatno doprinosi eleganciji ove Sevdahove igre jeste ljepota ženskih nošnji, naših anterija, kao i ibrika kovanih u starom osmanskom stilu u Sarajevu, Stambolu i Kairu.
Sevdah je po prvi put izveo svoje Ibrik kolanja na bajramskom sijelu 26. novembra 2005. kao poklon našim nenama i dedama, da ih podsjeti na njihove ašikluke pored bosanskih i hercegovačkih česama i izvor voda.